skip to Main Content

ORGAN VIDA je međunarodni festival fotografije koji se bijenalno održava u rujnu u Zagrebu. Jedanaesto izdanje Organa Vida nosi naziv “Neodlučne slike” te u fokusu ima materijalnost slike – radove koji problematiziraju i proširuju poimanje reprezentacije.

Festival okuplja suvremene umjetni⁞ce koj⁞e rade u mediju fotografije i/ili u njezinom proširenom obliku te koj⁞e u svom radu tematiziraju konvencionalno shvaćanje fotografije tako što istražuju kako digitalne tehnologije proširuju i obogaćuju domenu fotografskog.

umjetni⁞ce

ŽIRI

Mirjam Kooiman
Steph Kretowicz
Vesna Meštrić
Christian Siekmeier
Katrina Sluis

NEODLUČNE SLIKE

Dostupnost i kontinuirani razvoj digitalnih tehnologija stvaranja slika te drastična popularizacija društvenih mreža, posebice onih utemeljenih u vizualnom, obilježili su proteklu dekadu i doveli do posvemašnje raširenosti fotografske slike – od privatne komunikacije, marketinške i industrije video igara, do suvremene umjetnosti. „Umrežene tehnologije,“ kako je primijetila teoretičarka Astra Taylor, trebale su izjednačiti profesional⁞ke i amater⁞ke, a umjetni⁞cama omogućiti da „uspiju bez institucionalne potpore te direktno dopru do svoje publike“. No inicijalni optimizam utemeljen na pretpostavljenom demokratskom, ali i estetičkom potencijalu digitalne kulture splasnuo je kada je postalo očito da su tržišni interesi onemogućili radikalnu transformaciju digitalne kulturne proizvodnje i distribucije.

Pišući o krizi reprezentacije, teoretičarka Hito Steyerl zaključila je kako je popularizacija vizualne reprezentacije kroz digitalne tehnologije dovela do ozbiljne krize političke reprezentacije: „Vizualna reprezentacija doista jest bitna, ali ona nije sasvim u skladu s drugim oblicima reprezentacije. Između njih postoji ozbiljan disbalans”. S jedne strane postoji velik broj slika bez referenata, tvrdi Steyerl, dok s druge strane na slikama izostaju reprezentacije mnogih (ljudi).

Nadalje, kompjuterski generirane slike, digitalni filtri i druge metode manipulacije slikom, vizualnu su kulturu do određene mjere unificirali. No jednako su tako stvorili nove tipove slika koje je teško shvatiti u okvirima postojećih estetičkih kategorija. Slike koje teže replicirati umjesto da reprezentiraju. Ako reprezentaciju zamijenimo replikacijom, piše Steyerl,“ono što proizlazi nije slika tijela, već tijelo slike koje samo po sebi predstavlja informaciju … oblikovanu različitim, prirodnim, tehnološkim ili političkim silama“.

Organ Vida u fokus 11. izdanja festivala stavlja upravo materijalnost slike. Želimo se fokusirati na slike koje su politične prvenstveno u tome kako, a ne u tome što reprezentiraju. Slike koje nude specifičan vid presijecanja fikcije i fakcije, koje su u isto vrijeme eksplicitno „lažne“, „nestvarne“, „falsificirane“ i „autentične“, no čija se autentičnost očituje u tome što prikazuju napetosti i kontradikcije suvremene digitalne kulture. Slike koje ne pokušavaju prošiti spektar reprezentiranog, već reprezentaciju samu. Slike koje računaju s vlastitom komodifikacijom i koje ju stoga umjetničkom intervencijom značenjski usložnjavaju, kompliciraju te na vidjelo iznose upravo one procese koji su do komodifikacije doveli, ne uskraćujući nam pritom fantaziju. Slike koje se premišljaju i potiču na premišljanje. Slike koje neodlučnost pokazuju odlučno.

Zanimaju nas pritom inovativni fotografski formati, ali i umjetnički radovi iz različitih sfera vizualnih umjetnosti koji polaze od fotografske slike, ali ju istovremeno relativiziraju i/ili proširuju, iskoračuju u prostor ili prelaze u pokret: videoradovi, prostorne instalacije, izvedbe.

 

Izvori:

Steyerl, Hito. “Ripping reality: Blind spots and wrecked data in 3D“. URL: https://www.eipcp.net/e/projects/heterolingual/files/hitosteyerl/index.html

Steyerl, Hito. “The Spam of the Earth: Withdrawal from Representation“, URL: https://www.e-flux.com/journal/32/68260/the-spam-of-the-earth-withdrawal-from-representation/

Taylor, Astra. 2014. The People’s Platform: Taking Back Power and Culture in the Digital Age. Random House Canada.

PROGRAM

LOKACIJE

Mirjam Kooiman

Mirjam Kooiman je povjesničarka umjetnosti i kustosica zaposlena u fotografskom muzeju Foam u Amsterdamu gdje je organizirala niz izložbi umjetni⁞ca kao što su Ai Weiwei, Awoiska van der Molen, Paul Mpagi Sepuya i Daisuke Yokota. 2017. godine pokrenula je suradnju s fotografskim platformama u Meksiku, Nigeriji i Indoneziji kako bi potaknula razmjenu znanja o fotografskim diskursima na svjetskoj razini. Trenutačno se bavi istraživanjem odnosa fotografije i digitalnih i virtualnih stvarnosti, umjetne inteligencije i video igara. Koautorica je knjige “De Kunstmeisjes” (Meulenhoff, 2019), a objavljivala je u časopisima L’Internationale, Something We Africans Got, Migrant Journal te Foam Magazine.

Steph Kretowicz

Steph Kretowicz je spisateljica, urednica i novinarka specijalizirana za glazbu, suvremenu umjetnost i online kulturu. Njezini tekstovi objavljeni su u časopisima i na internetskim portalima Flash Art, Dazed & Confused, Resident Advisor, The Fader, The Wire, The Guardian, Somesuch Stories, Oxford Artistic and Practice Based Research Platform i dr. Kretowicz je suosnivačica i urednica publikacije AQNB.com, urednica i autorica u sklopu festivala 3hd te autorica knjige “Somewhere I’ve Never Been” objavljene 2017. godine u sklopu izdavačke kuće LTRPreß and Pool.

Vesna Meštrić

Vesna Meštrić je viša kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2005. radi u Muzeju suvremene umjetnosti na mjestu voditeljice Zbirke Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, a od 2015. vodi Zbirku Marie Luise i Ruth Betlheim.  Njen glavni interes je suvremena umjetnost, avangardni i postavangardni umjetnički pokreti 20. st., interpretacija i novi mediji u prezentaciji umjetničkih zbirki. Autorica je izložbenih projekata Iz arhiva arhitekta, Eksperimenti – izbor radova iz Zbirke Richter, Sintart 02: David Maljković, Sintart 03: Destrudo (Silvio Vujičić). Voditeljica je i suautorica europskog izložbenog projekta „Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse“ i edukativnog projekta „Runaway Art“, te autorica retrospektivne izložbe Vjenceslava Richtera „Buntovnik s vizijom“ za koju je primila godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za najbolju izložbu u 2017.

Katrina Sluis

Katrina Sluis je voditeljica Odsjeka za fotografiju i nove medije pri Školi za umjetnost i dizajn na Australskom nacionalnom sveučilištu te suosnivačica kustoskog kolektiva You Must Not Call It Photography If This Expression Hurts You. Radila je i kao viša kustosica u londonskoj The Photographers’ Gallery te kao suvoditeljica programa Study of the Networked Image na Sveučilištu London South Bank.

Christian Siekmeier

Christian Siekmeier (r. 1971) završio je 1999. preddiplomski studij umjetnosti u Londonu te diplomski studij fotografije, videa i srodnih medija u sklopu akademije School of Visual Arts u New Yorku 2004. godine. 2008. godine osnovao je u Berlinu EXILE – amorfnu nezavisnu platformu i galeriju za suvremenu umjetnost. Od osnutka, EXILE je producirao i/ili ugostio preko sto izložbi. Nakon deset godina, u listopadu 2018., EXILE se iz Berlina preselio u Beč.

KONTAKT

Fotografska udruga Organ Vida

[email protected]

Nalješkovićeva 3
10000 Zagreb
Croatia

Odnosi s javnošću

Inesa Antić

[email protected]
[email protected]

Festivalski tim:

Kustosice:

Barbara Gregov
[email protected]

Lovro Japundžić
[email protected]

Klara Petrović
[email protected]

Luja Šimunović
[email protected]

Lea Vene
[email protected]

Kustoska suradnica: Vesna Meštrić
Dizajn: Alma Šavar
Odnosi s javnošću: Inesa Antić
Prijevod: Veronika MesićTihana Bertek
Fotograf: Damir Žižić
Glavni partner festivala: MSU Zagreb

Program podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Acción Cultural Española (AC/E)

Hvala: Studio B-nulaUramljivanje slika RamasutraPrint studio Anula

Back To Top