skip to Main Content

ORGAN VIDA je međunarodni festival fotografije koji se bijenalno održava u Zagrebu. Dvanaesto izdanje Organa Vida nosi naziv “no tears left to cry”, a tematizira različite manifestacije osjećanja u suvremenom društvu. Organ Vida u fokus stavlja društvene dimenzije osjećanja te prezentira umjetničke radove koji se bave prevladavajućim negativnim osjećajima poput tjeskobe ili apatije, ali i radovima koji predstavljaju afektivne alternative, istražuju i/ili zamišljaju drugačije afektivne dimenzije dis/u/topije, imaginacije i fantazije.

Festival okuplja suvremene umjetni⁞ce koj⁞e rade u mediju fotografije i/ili u njezinom proširenom obliku te koj⁞e u svom radu tematiziraju konvencionalno shvaćanje fotografije tako što istražuju kako različiti mediji i tehnologije proširuju i obogaćuju domenu fotografskog.

žiri
Agnieszka Roguski
Antonio Cataldo
Ivana Meštrov
Jen Kratochvil
Lovro Japundžić
no tears left to cry

Novo izdanje međunarodnog festivala Organ Vida posvećeno je temi osjećaja kojoj želimo pristupiti promatrajući različite manifestacije osjećanja u suvremenom društvu.

Vrijeme u kojem živimo obilježeno je sve izraženijom neizvjesnošću i nesigurnošću, a posljedično i kolektivnim oscilacijama između afektivnih ekstrema – očaja i ekstaze, duboke tjeskobe i lakoumne euforije, potrebe za kontrolom i smislom ili prepuštanjem kaosu i prihvaćanjem besmisla. Nedostatak kontrole nad vlastitim životom izaziva neprestanu uznemirenost, zbunjenost ili odsutnost – stanje koje teoretičarka afekta Sianne Ngai naziva afektivnom dezorijentacijom – nejasan intenzitet koji percipiramo osjetilno i uzaludno pokušavamo precizirati, verbalizirati, smjestiti u poznate okvire ili povezati s prijašnjim iskustvima, strukturirati. Zato izmišljamo alate i/ili diskurse o organiziranju kao što su gejmifikacija, samobrendiranje ili mikromenadžment kroz koje upravljamo različitim sferama svakodnevnog života: slobodnim vremenom, bijesom, koncentracijom itd. Iz istih razloga nostalgično idealiziramo prividno jednostavnija, autentičnija vremena, iskušavamo nove oblike duhovnosti kao što su astrologija ili tarot ili pak bježimo u metaverzum. No, privremena ugoda ili utjeha nas imobilizira, zbog nje ne percipiramo ograničenost vlastite percepcije, odnosno nemogućnost djelovanja mimo zadanih obrazaca ponašanja. Okviri nam daju iluziju reda i kontrole. To su sve, kako ističe teoretičar A.T. Kingsmith, samo privremena rješenja jer tjeskoba nije subjektivno pitanje ili odgovornost pojedinca_ke. Ako smo tjeskobni_e, tjeskobni_e smo kolektivno.

Upravo je subjektivna dimenzija osjećanja dugo dokidala opravdanost osjećaja kao objekta vrijednog analize, no afirmacija teorije afekta u akademskom kontekstu svojedobno je rezultirala pojačanim interesom za društvene aspekte osjećanja. Raspad niza naizgled stabilnih društvenih struktura kojem u zadnje vrijeme svjedočimo, reaktualizirao je ovu perspektivu i popularizirao, odnosno izazvao pojavu novih afektivnih perspektiva i u umjetničkom kontekstu. Njih želimo vidjeti na 12. festivalu Organ Vida.

Zanimaju nas umjetnički projekti koji istražuju ružne, nekatarzične osjećaje koji dominiraju suvremenošću. Tjeskobu, paranoju, iritaciju, zamor, apatiju… osjećaje koji su obilježeni tupošću i trajanjem, koji ne izazivaju ni satisfakciju ni olakšanje (usp. Ngai, 2007). Mogu li se apatično nezadovoljstvo i frustracija transformirati u vizualnu kritiku stvarnosti?

Interesiraju nas i radovi koji mapiraju i reflektiraju nove osjećaje koji nastaju kao posljedica uronjenosti u metaverzum. Kako virtualni obrasci ponašanja poput seenanja, ghostanja, stalkanja, lajkanja, svajpanja i sl. transformiraju (međuljudske) odnose? Kako generiraju nove, neuhvatljive spektre osjećanja? Koji su to novi osjećaji?

Fokusiramo se i na radove koji promatraju osjećaje suprotstavljene tjeskobnoj kapitalističkoj stvarnosti. Čak i ako su osjećaji iscrpljenosti, ravnodušnosti ili razočaranja naturalizirani, to ne znači da su prirodni ili nepromjenjivi. Usredotočenost na afekte i osjećaje vidimo kao poticaj na stvaranje afektivnih alternativa, istraživanje i/ili zamišljanje drugačijih afektivnih dimenzija dis/u/topije, imaginacije i fantazije.

Zanimaju nas pritom inovativni fotografski formati, ali i umjetnički radovi iz različitih sfera vizualnih umjetnosti koji polaze od fotografske slike, ali ju istovremeno relativiziraju i/ili proširuju, iskoračuju u prostor ili prelaze u pokret: videoradovi, prostorne instalacije, izvedbe.

 

Literatura:

Ahmed, Sara. 2020. Kulturna politika emocija. Fraktura.

Ngai, Sianne. 2007. Ugly Feelings. Harvard University Press.

Kingsman, A.T. 2018. “We the Affectariat: Activism and Boredom In Anxious Capitalism”. U: Rhizomes: Cultural Studies in Emerging. Br. 34. Web.

umjetni⁞ce
program
lokacije

Agnieszka Roguski

Agnieszka Roguski istraživačica je, kustosica i spisateljica koja živi u Berlinu. Fokus njezina rada je na vizualnim i digitalnim kulturama, performativnosti i queer-feminističkim perspektivama. Umjetnička je direktorica centra M.1 zaklade Arthur Boskamp u Hohenlockstedtu u sjevernoj Njemačkoj. U svojem doktorskom radu (Freie Universität Berlin) istražuje korelacije post-digitalnog i kustoskog samoprikazivanja. Kao dio kolektiva A.R. practice surađuje s grafičkom dizajnericom Ann Richter na kustoskim projektima kao što je knjiga Echoing Exhibition Views, izdana 2020. u sklopu projekta ONOMATOPEE. Agnieszka je predavala na raznim njemačkim sveučilištima. Njezini tekstovi objavljeni su u časopisima Texte zur Kunst, Spike Art Magazine, Camera Austria, Eikon, Springerin i drugima. Dobitnica je međunarodne istraživačke rezidencije MMCA za 2022. godinu u Changdongu u Južnoj Koreji.

Antonio Cataldo

Antonio Cataldo, rođen 1981., kustos je i pisac s adresom u Oslu. Trenutno je umjetnički direktor Fotogallerieta, javno financirane institucije i najstarije aktivne kunsthalle posvećene fotografiji u nordijskoj regiji. Tijekom svoje karijere Cataldo je kroz izložbe i diskurzivne prakse aktivno problematizirao institucionalne modele i preispitivao društvenu ulogu slika u današnjem društvu. U različitim je svojstvima sudjelovao na nekoliko velikih međunarodnih umjetničkih događanja. Studirao je pod filozofom Giorgiom Agambenom na Sveučilištu IUAV u Veneciji, a diplomski studij završio je 2006. Uz puni radni angažman, Cataldo je polaznik doktorskog studija na ciriškom sveučilištu ZHdK te na Sveučilištu Reading. Tijekom protekla dva desetljeća Cataldo je bio na kustoskim i drugim pozicijama u zakladi OCA – Office for Contemporary Art Norway, Venecijanskom bijenaleu i venecijanskom Sveučilištu IUAV. Cataldo je član upravnog odbora Kunsthallesa u Norveškoj i žirija za dodjelu umjetničke nagrade Sandefjord Kunstforening.

Ivana Meštrov

Ivana Meštrov je povjesničarka umjetnosti i samostalna kustosica. Jedna je od suosnivačica kolektiva Slobodne veze, Zagreb. Kroz izložbene projekte poput recentnog 41. Splitskog salona: Ne posve izgubljeni jedni za druge, propituje izložbene povijesti, kontekstualno specifično kuriranje, kolektivno/kolektivne anksioznosti, feminističke i emancipatorne estetike. Nedavno je ko-editirala knjigu S kolekcijom: David Maljković i suradnici.e (Rijeka 2020), te Nicole Hewitt: ova žena se zove Jasna ( Zagreb, 2021), Ana Hušman: čovjek bez kuće je beskućnik, što je kuća bez stanara (Zagreb, 2021). Članica je uredništva Biblioteke O općenito posvećene tekstovima koji otvaraju urbane, političke, planetarne i ekološke imaginarije.

Lovro Japundžić

Lovro Japundžić (1990.) završio je studij povijesti umjetnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je angažiran kao jedan od voditelja i kustosa Galerije Miroslav Kraljević (GMK) i Galerije Močvara. Jedan je od članova kustoskog kolektiva koji vodi međunarodni festival fotografije Organ Vida. U 2018./2019. sudjelovao je kao kustos u projektu Parallel – europskoj platformi za suvremenu fotografiju dok u 2021./2022. sudjeluje kao kustos u programu CuratorLab na Sveučilištu za umjetnost, obrt i dizajn Konstfack u Švedskoj. Između 2013.-2019. bio je aktivan kao promotor i selektor programa Udruge za promicanje nezavisne glazbene kulture – Živa muzika. Uz kustoski posao radio je i kao producent kolaborativne izvedbene skupine – BADco.

Jen Kratochvil

Kustos i umjetnički kritičar, proteklih godina sa sjedištem u Pragu i Beču, fokusira se uglavnom na vremenske medije i umjetničke prakse povezane s arhitekturom i temeljene na istraživanju. Zajedno s Hynekom Altom, Kratochvil vodi Studio nove estetike na Odsjeku za fotografiju praškog fakulteta FAMU. Među ostalim, bio je sukustos ciklusa izložbi u sklopu projekta Moving Image Department praške Nacionalne galerije, filmskog programa organizacije Plato u Ostravi, Fotograf Festivala 2017. u Pragu, festivala m3 umjetnost u javnom prostoru 2018. u Pragu, a također je bio odgovoran za filmski program Rudolfinum_Time-based Galerije Rudolfinum u Pragu. Uz navedene dugoročne projekte, djelovao je i kao samostalni kustos. Od 2017. zajedno s Laurom Amann vodi bečki umjetnički prostor Significant Other. Kratochvil također redovito objavljuje u raznim umjetničkim časopisima i na online platformama. Od veljače 2021. Jen Kratochvil imenovani je direktor organizacije Kunsthalle Bratislava, gdje je preselio i svoje područje djelovanja. 

kontakt

Organ Vida

[email protected]

Nalješkovićeva 3
10000 Zagreb
Croatia

odnosi s javnošću

Inesa Antić

[email protected]
[email protected]

 

Program podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Turistička zajednica Grada Zagreba, Mondriaan Fonds, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske

Medijski partneri: Vizkultura, Kulturpunkt.hr, Grazia, Elle, R+

Hvala: Studio B-nulaUramljivanje slika RamasutraPrint studio Anula

festivalski tim:

kustosi⁞ce:

Barbara Gregov
[email protected]

Lovro Japundžić
[email protected]

Lea Vene
[email protected]

kustosica izložbe Viviane Sassen: Marina Paulenka
kustoska suradnica: Vesna Meštrić
dizajn: Alma Šavar
odnosi s javnošću: Inesa Antić
fotodokumentacija: 925 studio, Samir Cerić Kovačević
prijevod: Petra Lučić
hospitality: Margareta Šarkanji

glavni partner festivala: MSU Zagreb

Back To Top