skip to Main Content

IZLOŽBA

04/09 ∙ 20:00-30/09 ∙ 20:00 ∙ Galerija Zvonimir

Otvorenje ∙ 2020-09-04 20:00:00

Curator ∙ Barbara Gregov, Luja Šimunović, Lea Vene

Izvan Margina
Verena Blok, Robota

Izvan margina

“Izvan margina” je naslov grupne međunarodne izložbe koju Organ Vida kao partnerska organizacija realizira u okviru projekta “From St. Germain to EU – 100 years of a border“ uz potporu europskog fonda Europa za građane. Kustosice izložbe su Barbara Gregov, Luja Šimunović i Lea Vene, a na izložbi su predstavljeni radovi umjetni⁞ca Verene Blok (NL), Stefanie Zofije Schulz (DE) te Marvina Bonheura (FR).

Fokusirajući se na tinejdžersku i općenito populaciju mladih umjetni⁞ce tematiziraju različite aspekte europskih migracijskih politika – od specifičnih iskustava radnih migracija, traženja azila i života u migrantskim naseljima do širih pitanja migrantskog rada, diskriminacije i rasizma. Izložbom se također nastoji preispitati dominantan dokumentarni pristup tematici – odabrani je projekti obrađuju kroz insceniranu fotografiju, uličnu, “snapshot” fotografiju te medij filma.

 

Stefanie Zofia Schulz – Duldung/Tolerancija

U projektu “Duldung/Tolerancija” umjetnica Stefanie Zofia Schulz dokumentira svakodnevni život djece i mladih u najvećem kampu za izbjeglice i tražitelj⁞ice azila u Njemačkoj. Iako je kamp zamišljen kao kratkoročno stambeno rješenje, kroz godinu dana koliko je projekt razvijala, Schulz je radila s tinejdžer⁞kama koj⁞e su tu provel⁞e svoje čitavo djetinjstvo.

Njezin je umjetnički pristup načelno dokumentaristički, no zaigranost, intimnost i doza humora u njezinim fotografijama predstavljaju upečatljiv estetski odmak od uvriježenih načina reprezentacije socijalne tematike. Nesputanost je djelomično odraz dobi prikazanih subjekata – on⁞e joj, primjerice, teatralno poziraju s rekvizitima ili joj pak dopuštaju da zabilježi kako jedna drugoj ravnaju kosu glačalom za tekstil – no podjednako proizlazi iz Schulzine metodologije, predanosti postepenoj izgradnji odnosa, povjerenja i svojevrsnog kreativnog zajedništva.

Surovost života u kampu najočitija je u prikazima ambijenta, no, premda ostaje izrazito sugestivna, Schulz se i tu svjesno poigrava s mogućim čitanjima – zabilježit će tako kako se s oronule fasade stambenog bloka ponosno vijori njemačka zastava, kako se nad natisnutim madracima nadvija zidna tapeta s idiličnim motivom tropske plaže ili kako su glamurozne slike modela iz modnih časopisa neuredno polijepljene po prljavom zidu. Sam naslov rada referira se na istoimeni dokument kojim njemačka vlast regulira privremeni boravak ilegalnim doseljenic⁞ama, a čije se značenje najbliže može odrediti kao “tolerancija”. Osim što podcrtava negativne konotacije termina – sugestiju da je riječ o osobama koje društvo tolerira, trpi – Schulz  time svoj rad pozicionira kao jasnu kritiku njemačke restriktivne migracijske politike.

Stefanie Zofia Schulz rođena je 1987. u Njemačkoj, u stambenom naselju izgrađenom za izbjeglice iz Rusije i Poljske. Diplomirala je na akademiji Ostkreuzschule u Berlinu 2013. godine. U svojoj fotografskoj praksi bavi se dokumentacijom bitnih društvenih problema i uvjeta života marginaliziranih skupina. Trenutno živi i radi u Berlinu.

 

Verena Blok – Robota/Rad

Naslov rada, “robota”, poljska je riječ za manualni rad. Iako joj je bivša socijalistička vlast nastojala pripisati pozitivnija značenja, ona i dalje u poljskom prvenstveno označava teški fizički rad. Umjetnica snima muškarce koristeći krupnije planove – fragmentira njihova tijela i ističe specifične pokrete poput napinjanja bicepsa ili trzanja lopatice – i to da bi pokazala kako tijelo u pokretu posjeduje kvalitetu mašine.

Film nas uvodi u svakodnevicu dvojice mladića te se fokusira na njihovu izmještenost obilježenu migrantskim radom izvan rodne Poljske. Zvuk i slika u radu su rijetko usklađeni, što rezultira napadnim neskladom; snimke idiličnog krajolika uparene su, primjerice, s otvoreno rasističkim ispadima prikazanih subjekata. No, Blok također upućuje na to da su stavove braće oblikovali mediji koji su pod cenzurom vlasti te tako naglašava da je poljski nacionalni identitet medijska konstrukcija. Bijelost kod braće izaziva ponos te im daje moć koja im je manjka dok rade na ekploatirajućem zapadnoeuropskom tržištu. Blok dodatno naglašava snimke braće u suodnosu sa snimkama mišićavih, socrealističkih skulptura u Varšavi. Nepomičnost skulptura i njihova čvrsta simbolika podcrtavaju raskorak s mobilnošću braće i prazninom koja je nastala propašću socijalizma.

Verena Blok (r. 1990, Nizozemska) studirala je na Royal Academy of Arts u Hagu i AKV I St. Joost u Bredi. 2017. godine nominirana je za nagradu Somfy Photography Award, a 2013. godine osvojila je glavnu nagradu u sklopu manifestacije Poznan Photo Diploma Award. Izlagala je u institucijama Utrecht Central Station, Nederlands Fotomuseum, Rotterdam, Galeria Fotografii PF, Poznan i Het Nutshuis, Hag.

 

Marvin Bonheur – The Trilogy of Bonheur/ Trilogija o sreći

U projektu “Trilogija o sreći”, Marvin Bonheur istražuje urbani prostor i svakodnevicu stanovni⁞ca pariškog predgrađa Seine-Saint-Denis,  jedne od najsiromašnijih gradskih četvrti i tzv. “zabranjene zone”, mjesta na koje se ne preporučuje ići.

Projekt započinje 2014. godine kada započinje fotografirati napuštene i zapuštene prostore u kojima je odrastao. Fotografije derutnog predgrađa u prvom dijelu serije, “Alzheimer”, ujedno su dokumenti zanemarenosti prikazanog prostora, ali i autorove uspomene na djetinjstvo. U drugom dijelu, “Terapija”, središte njegovog interesa postaje svakodnevica lokalnog stanovništva, umjetnikovih susjeda, prijatelj⁞ica, “zaboravljenih”, kako ih naziva. Intiman osvrt na svoje odrastanje Bonheur zaokružuje „Renesansom“. Iako obrađuje iste teme, u posljednjem im dijelu trilogije pristupa s upečatljivim optimizmom stoga on predstavlja njegovu viziju budućnosti prikazanog prostora.

Zahvaljujući ekstenzivnoj dokumentaciji te direktnosti njegovog vizualnog jezika – između dokumentarističkog stila, modne i inscenirane fotografije – Bonheur je nadišao okvire osobne potrage te doprinio rušenju stereotipa, odnosno destigmatizaciji čitavog prostora i generacije.

Marvin Bonheur (r. 1991) odrastao je u četvrti Seine-Saint-Denis u Parizu. S navršenih dvadeset godina počeo se baviti fotografijom. Između 2014. i 2018. godine fotografirao je analognim fotoaparatom svoj svakodnevni život u predgrađu. Taj trodijelni fotografski projekt nazvao je “La Trilogie du Bonheur” (Trilogija o sreći), a u njemu progovara o svojim uspomenama, svakodnevici te snovima jedne generacije iz radničke četvrti.

“From St. Germain to EU – 100 years of a border” je projekt koji provodi organizacija Društvo za evropsko zavest (SI) u partnerstvu s organizacijama Fotografska udruga Organ Vida (HR), Fotoklub Maribor (SI) Österreichische Gesellschaft für Kinderphilosophie (AT). Sufinanciran je sredstvima programa Europske unije Europa za građane.

Potpora Europske komisije proizvodnji ove publikacije ne predstavlja potporu sadržaju koji odražava samo stavove autora i Komisija ne može biti odgovorna za uporabu sadržanih informacija.

 

 

Back To Top