skip to Main Content

IZLOŽBA

02/09 ∙ 20:00-04/10 ∙ 20:00 ∙ Muzej suvremene umjetnosti

Otvorenje ∙ 2020-09-02 20:00:00

Curator ∙ Barbara Gregov

Victoria Sin: Narativne Refleksije O Gledanju
Victoria Sin, Part One/She Was More Than the Sum of My Parts, 2016, film still. Courtesy: the artist

Victoria Sin: Narativne refleksije o gledanju

U višekanalnoj multimedijalnoj instalaciji „Narativne refleksije o gledanju“ Victoria Sin istražuje kako se kroz subjektivan proces gledanja stvara i oblikuje žudnja. Polazeći od manifestacije žudnje u procesu poistovjećivanja sa slikama, Sin se u radu posljedično bavi i širom problematikom društvene konstrukcije roda, ženstvenosti te njihovim odnosom.

Centralni dio instalacije sačinjava serija od četiri filma. Simulacija buđenja žudnje tu se podjednako ostvaruje jezično i vizualno – sugestivnim pripovijedanjem i sporim pokretima kamere koji usmjeravaju žudeći pogled gledatelj⁞ice. Odabir krupnijih planova uz statičnost kadrova podcrtava voajerističku dimenziju gledanja (ali i samog medija filma), i to tako što gledatelj⁞ici osigurava nesmetan pogled, a posebice tako što je potiče da sliku promatra minuciozno. Slika je dakle središnja tematska preokupacija rada i njegov temeljni, konstitutivan element.

U uvodnom filmu naslovljenom „Gledanje bez dodirivanja“, gledatelj⁞ica vidi nepomičnu ženstvenu figuru koja se u senzualnoj pozi izležava na crvenom satenu. Istovremeno joj anonimna pripovjedač⁞ica nastoji zagolicati maštu, poistovjetiti sliku s objektom gledatelj⁞ičine žudnje te u konačnici uspostaviti datu sliku kao univerzalnu fantaziju. Premda se slikom očito referencira ponajprije ideal ženstvenosti iz klasičnog doba Hollywooda, a onda i dominantni suvremeni zapadnjački trendovi ljepote, ženstvene su karakteristike prikazane figure, Sin⁞ine drag persone, namjerno prenaglašane. On⁞a stoga ženstvenost utjelovljuje tek djelomično, odnosno u isto je vrijeme utjelovljuje parodijski.

U prvom dijelu, „Ona je bila više od zbroja mojih dijelova“, pripovjedač⁞ica prepričava začudan događaj – listajući modni časopis, nailazi na sliku koja prikazuje lik koji joj neobično nalikuje. Fascinirana novootkrivenom sličnosti, on⁞a pokušava pronaći smislen način da se sa slikom poveže. Sve vrijeme gledatelj⁞ica vidi isključivo Sin⁞in lik, a kako se kamera približava, na vidjelo dolaze nesavršenosti nje⁞zine drag persone – slabo pričvršćene trepavice, loše prikriven rub perike… Slika se tako razotkriva kao konstrukcija, a ispod draga se počinje nazirati živo tijelo.

Drugi dio, „Povratak Cthulhu“, Sin⁞ina je svojevrsna parafraza H.P. Lovecraftovog mita. Nje⁞zina se drag persona isprva prijeteće pojavljuje u sjeni, jedva prepoznatljiva, a pripovjedač⁞ica pritom opisuje intenzitet osjećaja simultane ugode i nelagode koji je proživ⁞jela kada ju je pogledom proždrlo nepoznato izvanzemaljsko biće. Kada Sin stupi na svjetlo, kamera počinje sporo kliziti po nje⁞zinom čitavom tijelu, ostavljajući nerazjašnjenim tko koga u konačnici pogledom proždire. Očajnički pokušaji pripovjedač⁞ice da se poistovjeti sa slikom kulminiraju u trećem dijelu, „Cthulhu iza ogledala“, pomalo erotskim, nasilnim, a ponajprije apsurdnim pokušajem doslovnog stapanja sa slikom. Groteskan čin priljepljivanja otrgnute stanice časopisa na lice pripovjedač⁞ice, naglašava činjenicu da je tijelo ključno mjesto semioze, odnosno točka u kojoj se restriktivna značenja materijaliziraju, ali i potencijalni katalizator u proizvodnji disruptivnih značenja.

Važnost tijela posebno do izražaja dolazi u maramicama koje upotpunjuju instalaciju. Poigravajući se tropom Veronikinog rupca, Sin uz svaki film izlaže maramicu s tragovima šminke, presliku lica svake od svojih drag inkarnacija. Tijelo koje je u ostatku rada odsutno, problematizirano kao polje reprezentacije, ovako ulazi u fizički izložbeni prostor, potvrđuje svoju tjelesnost. Artikulacijom paradoksalne pozicije ženstvenog subjekta – istovremeno izvan i unutar reprezentacije – „Narativne refleksije o gledanju“ zauzimaju novu kritičku poziciju i otvaraju prostor za subverziju.

Victoria Sin (rođ. 1991., Toronto, CA) je umjetni⁞ca koj⁞a koristi spekulativnu fikciju u performansu, pokretnoj slici, pisanju i tisku da bi poremeti⁞la normativne procese žudnje, identifikacije i objektifikacije. Polazeći od bliskih, osobnih iskustava gledanja i žudnje, u svojem radu predstavlja očigledno konstruirane fantastične narative o često uznemirujućem iskustvu fizičkog u društvenom tijelu.

*Victoria Sin izjašnjava se kao rodno nebinarna osoba stoga u engleskom jeziku upotrebljava množinu, odnosno rodno neutralnu zamjenicu they. Budući da u hrvatskom jeziku množina nije rodno neutralna, navedena zamjenica prevedena je koristeći znak “⁞” uz normativan ženski oblik –  on⁞a.

 

Back To Top